Luka Ćelović–Trebinjac (Pridvorci kod Trebinja, 18/30. oktobar 1854. – Beograd, 15. avgust 1929) bio je srpski veletrgovac, finansijer, rentijer, nacionalni radnik i veliki dobrotvor. Početkom 20. veka bio je među najbogatijim ljudima u Srbiji i jedna od najuticajnijih ličnosti srpskog porekla iz Hercegovine u Beogradu. Najveći deo svog bogatstva stekao je trgovinom, poslovanjem sa nekretninama i finansijskim ulaganjima, a potom ga usmerio u razvoj Beograda, nacionalne ciljeve i, naročito, obrazovanje i nauku. Bio je dugogodišnji predsednik Beogradske zadruge, član uprave Narodne banke Kraljevine Srbije, jedan od finansijera srpske četničke akcije u Makedoniji i osnivač Zadužbine Luke Ćelovića–Trebinjca, kojoj je osnovna namena bila pomaganje Univerzitetu u Beogradu.
Njegov život predstavlja karakterističan primer društvenog uspona čoveka skromnog porekla i ograničenog formalnog obrazovanja koji je, sopstvenim radom i poslovnim sposobnostima, stekao veliko bogatstvo, a zatim gotovo celokupnu imovinu namenio javnim ciljevima.
Poreklo i rođenje
Luka Ćelović rođen je u Pridvorcima kod Trebinja, u Hercegovini, tada u sastavu Osmanskog carstva. Univerzitetska biblioteka „Svetozar Marković“ navodi datum 18/30. oktobar 1854., dok se u pojedinim izvorima pojavljuje 31. oktobar po novom kalendaru. Razlika proizlazi iz različitog navođenja kalendarskih datuma u izvorima.
Rođen je na praznik Svetog Luke i po njemu je dobio ime. O njegovoj porodici i najranijem detinjstvu sačuvano je relativno malo pouzdanih podataka. Prema istraživanjima Univerzitetske biblioteke, porodica Ćelović verovatno je bila poreklom iz oblasti Risna, na šta ukazuju stariji dokumenti iz 17. veka, ali se poreklo porodice ne može sa potpunom sigurnošću rekonstruisati.
Ćelović je poticao iz trgovačke porodice, ali nije nasledio veliko bogatstvo. Njegov životni put počeo je praktično od zanata.
Obrazovanje i trgovačko šegrtovanje
Ćelović je imao veoma skromno formalno obrazovanje. Izvori se razlikuju u tome da li je završio dva ili četiri razreda osnovne škole, ali je nesporno da nije imao srednje niti visoko obrazovanje. Njegovo pravo obrazovanje odvijalo se kroz trgovački zanat i neposredno iskustvo.
Još kao dečak poslat je u Banju Luku, gde je radio kao trgovački šegrt kod očevog prijatelja Jovana Pištelića. Tamo je ostao do 1871. godine.
Potom je otišao u Brčko, kod strica Jovana Ćelovića, i nastavio da radi u njegovoj trgovini. U Brčkom je završio svoje školovanje, mada se ne može sa sigurnošću utvrditi broj razreda koje je završio.
Ovaj period bio je presudan za njegov kasniji život. Ćelović je upravo u trgovačkom zanatu stekao znanja koja će mu omogućiti da kasnije izgradi jedno od najvećih privatnih bogatstava u Beogradu.
Dolazak u Beograd
Godine 1872, kao osamnaestogodišnjak, Luka Ćelović dolazi u Beograd.
U Beogradu mu je pomogao njegov zemljak, arhimandrit Nićifor Dučić, istaknuta ličnost srpske politike, kulture i nacionalnog rada. Dučić mu je pomogao da pronađe posao i smestio ga kao pomoćnika u trgovačku radnju Radosavljevića i Ignjatijevića.
Dolazak u Beograd dogodio se u periodu kada se grad ubrzano menjao. Kneževina Srbija bila je pred velikim političkim i teritorijalnim promenama, a Beograd je sve više postajao središte trgovine, politike i nacionalnog života.
Za mladog Ćelovića Beograd će od privremenog mesta boravka postati trajni dom.
Učešće u ustanku u Hercegovini
Ćelovićev život nije bio isključivo trgovački.
Kada je 1875. godine izbio ustanak u Hercegovini, poznat kao Nevesinjska puška, Ćelović je napustio Beograd i kao dobrovoljac otišao u rodnu Hercegovinu.
Učestvovao je u borbama protiv osmanskih snaga i bio lakše ranjen. Posle oporavka nastavio je da se bori u svojoj četi.
Kada je Srbija 1876. godine objavila rat Osmanskom carstvu, hercegovački dobrovoljci vratili su se u Srbiju. Sa njima je u Srbiju došao i Ćelović.
Učestvovao je u srpsko-turskom ratu 1876. godine, kao i u ratu 1877–1878. godine.
Ovo iskustvo imalo je značajan uticaj na njegovo kasnije nacionalno angažovanje. Ćelović će tokom čitavog života ostati veoma vezan za srpske nacionalne ciljeve, naročito za oslobođenje i kulturno-političko povezivanje Srba u krajevima koji su još bili pod osmanskom vlašću.
Početak samostalnog poslovanja
Po završetku ratova Ćelović se vraća trgovačkom poslu.
Uz pomoć svojih zemljaka, beogradskih trgovaca Paranosa i Krsmanovića, otvorio je sopstvenu radnju. U početku se bavio trgovinom žitaricama, šljivama i prehrambenom robom. Poslovao je najpre sa svojim nekadašnjim gazdama, a zatim uspostavio veze sa trgovcima iz Pešte i Trsta.
Njegov poslovni uspon bio je postepen.
Nije stekao bogatstvo jednim velikim poslom ili nasleđem. Proširivao je poslovanje, štedljivo ulagao kapital i postepeno prelazio iz trgovine u finansijske poslove i nekretnine.
Vremenom je postao jedan od najuglednijih beogradskih trgovaca.
Beogradska zadruga
Jedan od najvažnijih događaja u Ćelovićevom poslovnom životu bilo je osnivanje Beogradske zadruge za međusobno pomaganje i štednju.
Zadruga je osnovana 1882. godine, sa ciljem da domaćem stanovništvu i privredi omogući pristup kapitalu i kreditima. Ćelović je među prvim ljudima koji su uložili kapital u Zadrugu, a ubrzo je postao njen član uprave. Od 1887. godine nalazio se na čelu uprave, a na toj funkciji ostao je do smrti.
Pod njegovim rukovodstvom Beogradska zadruga razvila se u jednu od najznačajnijih finansijskih institucija tadašnje Srbije.
Zadruga nije služila samo privatnim trgovcima. U određenim periodima davala je zajmove i Beogradskoj opštini, kao i državnim institucijama.
Ćelović je tako iz trgovačkog sveta prešao u mnogo širi finansijski krug, gde je imao uticaj na razvoj beogradskog i srpskog kapitala.
Ćelović kao finansijer
Ćelovićev poslovni model vremenom se menjao.
U početku je njegovo bogatstvo bilo zasnovano prvenstveno na trgovini. Kasnije je veliki deo kapitala ulagao u nekretnine, posebno u Beogradu.
Na taj način postao je jedan od najvećih privatnih vlasnika nekretnina u gradu.
Njegova poslovna aktivnost bila je posebno značajna za područje Savamale, tada jednog od siromašnijih i zapuštenijih delova Beograda.
Ćelović je u ovom prostoru kupovao zemljište i gradio objekte, čime je postepeno menjao njegov izgled.
Savamala i urbanistički razvoj Beograda
Ime Luke Ćelovića posebno je povezano sa transformacijom Savamale.
Krajem 19. i početkom 20. veka Savamala se nalazila u blizini železničke stanice i savskog pristaništa. Deo ovog prostora bio je nizak, podložan poplavama i karakterisale su ga manje kuće, radionice i trgovački objekti.
Ćelović je počeo da ulaže u ovaj deo grada i izgradio niz značajnih objekata.
Među njima su bili:
- njegova kuća u Kraljevića Marka 1;
- zgrada Beogradske zadruge;
- Hotel Bristol;
- druge stambene i poslovne zgrade.
Univerzitetska biblioteka navodi da je Ćelović podizanjem objekata i uređenjem prostora značajno doprineo transformaciji stare Savamale u moderan gradski deo.
Zgrada Beogradske zadruge
Jedan od najpoznatijih objekata koji su povezani sa Ćelovićem jeste zgrada Beogradske zadruge u Karađorđevoj ulici.
Podignuta je početkom 20. veka i postala jedna od najznačajnijih građevina beogradske arhitekture tog perioda.
Zgrada je danas jedan od najpoznatijih simbola istorijske Savamale i predstavlja važan primer akademske arhitekture Beograda.
Njena povezanost sa Ćelovićem nije samo simbolična. Beogradska zadruga bila je institucija kojom je rukovodio decenijama, a njeno sedište predstavljalo je i materijalni izraz finansijske snage koju je zadruga stekla.
Hotel Bristol i izgradnja Savamale
Drugi veliki objekat povezan sa Ćelovićem bio je Hotel Bristol.
Ćelović je učestvovao u izgradnji velikog kompleksa objekata u Savamali, čime je ovaj deo grada počeo da dobija potpuno drugačiji izgled.
U prostoru koji je ranije bio periferijski i često poplavljen počeli su da se pojavljuju višespratni objekti, poslovni prostori i uređeni javni prostori.
Ćelović je, pored objekata, uredio i veliki park u blizini svojih zgrada. Prema dokumentaciji Univerzitetske biblioteke, njegovo interesovanje za uređenje tog prostora bilo je neposredno i svakodnevno je nadgledao njegovo održavanje.
Zbog toga se Ćelovićev doprinos Savamali može posmatrati ne samo kao investicija privatnog kapitala već i kao deo šire transformacije ovog dela Beograda.
Ćelović i nacionalni rad
Pored poslovne aktivnosti, Luka Ćelović bio je snažno uključen u srpski nacionalni rad.
Posebno je značajna njegova uloga u finansiranju srpske četničke akcije u Staroj Srbiji i Makedoniji početkom 20. veka.
Godine 1902. u Beogradu je, zajedno sa Miloradom Gođevcem, učestvovao u organizovanju srpske četničke organizacije. Cilj ove aktivnosti bio je pomaganje srpskom stanovništvu i organizovanje oružanog otpora u krajevima pod osmanskom vlašću.
Ćelović je bio jedan od glavnih finansijera ove aktivnosti.
Njegova kuća u Beogradu služila je i kao mesto sastanaka ljudi uključenih u organizovanje četničkih akcija. Prema dokumentima koje navodi Univerzitetska biblioteka, njegov dom je zbog njegove usamljenosti i činjenice da nije imao porodicu i brojnu poslugu bio pogodan za tajne sastanke.
U tom krugu nalazili su se, između ostalih, Milorad Gođevac, general Jovan Atanacković i studenti poreklom iz krajeva Stare Srbije i Makedonije.
Odnos prema obrazovanju
Jedan od najvećih paradoksa Ćelovićevog života bio je njegov odnos prema obrazovanju.
Sam je imao vrlo malo formalnog školovanja.
Ipak, upravo je obrazovanje postalo jedan od najvažnijih ciljeva kojima je namenio svoje bogatstvo.
Ćelović je verovao da se dugoročni razvoj društva ne može zasnivati samo na vojnoj ili političkoj snazi, već na nauci, obrazovanju i privrednom razvoju.
Ta ideja jasno se vidi u dokumentima njegove kasnije zadužbine. Njegova osnovna zamisao bila je da prihod od njegove imovine služi naučnom radu, školovanju i razvoju Univerziteta.
Narodna banka Kraljevine Srbije
Ćelović je imao značajnu ulogu i u finansijskom sistemu Srbije.
Od 1912. godine bio je član Upravnog odbora Narodne banke Kraljevine Srbije.
Posebno se istakao tokom Prvog svetskog rata, kada je bilo potrebno izmestiti državne finansijske institucije iz Srbije pred napredovanjem Centralnih sila.
Ćelović je učestvovao u zaštiti i transportu imovine Narodne banke.
Prema dokumentaciji Univerzitetske biblioteke, pratio je novac Narodne banke do Soluna, a zatim je brodom učestvovao u njegovom transportu do Marseja. U Marseju je ostao angažovan kao dežurni član Narodne banke u periodu kada je banka pomagala izbeglicama.
Ovaj događaj predstavlja jedan od najznačajnijih primera njegovog angažovanja izvan klasičnog privatnog poslovanja.
Prvi testament
Ćelović je svoju nameru da bogatstvo ostavi za javne ciljeve iskazao mnogo pre smrti.
Još 1911. godine sastavio je prvi testament kojim je svoje imanje namenio Beogradskom univerzitetu.
Ovaj podatak je posebno značajan jer pokazuje da njegovo zadužbinarstvo nije bilo posledica odluke donesene neposredno pred smrt.
Ideja da njegovo bogatstvo treba da bude upotrebljeno za obrazovanje i nauku postojala je gotovo dve decenije pre njegove smrti.
Zadužbina Luke Ćelovića–Trebinjca
Krajem 1925. godine Ćelović je rektoru Univerziteta saopštio nameru da osnuje svoju zadužbinu.
Osnovno pismo o osnivanju Zadužbine pročitano je na Svetog Savu, 27. januara 1926. godine, na Univerzitetu u Beogradu. Tadašnji rektor bio je Pavle Popović.
Zadužbina je pravno potvrđena ukazom od 31. marta 1926. godine.
Ćelović je predvideo da njome upravlja odbor sastavljen od rektora, prorektora, dekana i prodekana fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Njena osnovna svrha bila je finansiranje:
- naučnih istraživanja;
- stručnog usavršavanja profesora;
- naučnih putovanja;
- rada u bibliotekama i arhivima;
- laboratorijskih istraživanja;
- izdavanja naučnih i stručnih radova;
- udžbenika i časopisa;
- nabavke naučnih zbirki i biblioteka;
- drugih potreba Univerziteta.
Zadužbina je počela da radi još za Ćelovićevog života.
Prvi korisnici Zadužbine
Prva sredstva Zadužbine usmeravana su različitim fakultetima i naučnim projektima.
Pomoć su dobijali Bogoslovski fakultet, Pravni fakultet, Medicinski fakultet, Filozofski fakultet i Poljoprivredni fakultet. Finansirana su istraživanja, izdavanje stručnih časopisa, naučna putovanja i druge aktivnosti.
Zadužbina je pomagala i pojedinim profesorima i naučnicima da odlaze u inostranstvo radi istraživanja.
Među korisnicima bili su naučnici poput Milana Budimira, Siniše Stankovića, Aleksandra Solovjeva, Teodora Taranovskog, Vladete Popovića, Stanka Škerlja, Vasilja Popovića i Aleksandra Deroka.
Na taj način Ćelovićevo bogatstvo nije bilo namenjeno samo izgradnji objekata. Njegov prihod pretvoren je u finansiranje naučnog rada.
Imovina ostavljena Univerzitetu
Posle Ćelovićeve smrti Univerzitet u Beogradu preuzeo je upravljanje njegovom imovinom.
U zaostavštini su se nalazili brojni objekti i zemljište, među kojima:
- imanje u Javorskoj ulici;
- kuća u Kraljevića Marka 1;
- palata na uglu Karađorđeve 65 i Zagrebačke 1;
- velika palata u Zagrebačkoj ulici, koja se protezala i na Bosansku ulicu.
Objekti su sadržali veliki broj stanova i poslovnih prostora.
Prihodi od zakupa predstavljali su osnovni finansijski izvor Zadužbine. Prema dokumentaciji Univerzitetske biblioteke, prihod od zakupa u početnom periodu iznosio je oko milion i po dinara godišnje.
Privatna biblioteka
Ćelović je, uprkos skromnom formalnom obrazovanju, posedovao ličnu biblioteku.
Početkom 1930. godine njegova privatna biblioteka predata je Univerzitetskoj biblioteci.
Zbirka je imala 580 inventarnih jedinica i više od 1.100 knjiga. Pored knjiga na francuskom i nemačkom jeziku, sadržala je uglavnom dela domaćih autora, ali i veliki broj statuta, pravila, izveštaja, spomenica i publikacija državnih i privatnih preduzeća, banaka, akcionarskih društava i humanitarnih i patriotskih organizacija.
U biblioteci se nalazilo i oko 80 knjiga i brošura objavljenih u Francuskoj i Švajcarskoj tokom Prvog svetskog rata.
Ova zbirka predstavlja značajan dokument o Ćelovićevim interesovanjima i poslovnom svetu u kojem je delovao.
Privatni život
Luka Ćelović nikada se nije ženio i nije imao sopstvenu decu.
Bio je poznat po povučenom načinu života.
Iako je stekao ogromno bogatstvo, nije ga koristio za raskošan privatni život u meri koja bi se očekivala od jednog od najbogatijih ljudi u zemlji.
Svedočenja o njegovom životu ukazuju na izrazitu štedljivost i jednostavnost. Popis njegove pokretne imovine posle smrti pokazao je relativno skroman nameštaj u odnosu na njegovo bogatstvo. U njegovoj kući, prema kasnijim zapisima, nije pronađena raskošna zbirka nakita ili skupocenih ličnih predmeta kakva bi se mogla očekivati kod čoveka njegovog imovnog položaja.
Ova osobina postala je jedan od karakterističnih elemenata njegove biografije.
Ćelović je svoje bogatstvo uglavnom držao u poslovima, nekretninama i institucijama, a ne u ličnom luksuzu.
Ćelović i Beograd
Ćelović je jedan od ljudi koji su snažno uticali na razvoj Beograda na prelazu iz 19. u 20. vek.
Njegov uticaj može se posmatrati kroz nekoliko oblasti:
Privreda: kao trgovac i finansijer učestvovao je u razvoju domaćeg kapitala.
Finansije: decenijama je bio na čelu Beogradske zadruge, a kasnije i član uprave Narodne banke.
Urbanizam: kroz ulaganje u nekretnine i izgradnju značajno je promenio izgled Savamale.
Nacionalni rad: finansirao je srpske nacionalne aktivnosti u krajevima pod osmanskom vlašću.
Obrazovanje: gotovo celokupno bogatstvo namenio je Univerzitetu u Beogradu.
Zbog toga njegova biografija nije samo priča o jednom bogatom trgovcu.
Ćelović je istovremeno bio privrednik, finansijer, investitor, nacionalni radnik i zadužbinar.
Savamala kao deo njegovog nasleđa
Danas je Ćelovićevo ime posebno povezano sa istorijskom Savamalom.
Objekti koje je podizao postali su deo prepoznatljive arhitektonske slike tog dela Beograda.
Njegova kuća u Kraljevića Marka, zgrada Beogradske zadruge i kompleks povezan sa Hotelom Bristol svedoče o periodu u kojem se Savamala iz periferijskog i poplavnog područja transformisala u važan poslovni i stambeni deo grada.
Ćelovićev urbanistički trag zato nije samo finansijski.
On je deo fizičke istorije Beograda.
Ćelovićeva smrt
Luka Ćelović umro je u Beogradu 15. avgusta 1929. godine.
Preminuo je u svojoj kući u Kraljevića Marka 1, u Savamali, delu grada koji je tokom prethodnih decenija upravo njegovim ulaganjima značajno promenjen.
Umro je kao neoženjen čovek bez direktnih potomaka.
Zbog toga je njegova zaostavština, u skladu sa njegovim ranijim testamentarnim namerama, najvećim delom pripala Univerzitetu u Beogradu.
Njegova smrt označila je početak nove faze njegovog zadužbinarskog rada: imovina koju je tokom života sticao i uvećavao počela je da služi instituciji kojoj ju je namenio.
Zadužbina posle Ćelovićeve smrti
Posle njegove smrti Univerzitet je preuzeo upravljanje imovinom.
Zadužbina je nastavila da finansira naučni i obrazovni rad, uključujući naučna putovanja, istraživanja, publikacije, nabavku knjiga i druge potrebe Univerziteta.
Međutim, političke i ekonomske promene tokom 20. veka značajno su uticale na sudbinu zadužbinske imovine.
Posle Drugog svetskog rata došlo je do nacionalizacije velikog dela nekretnina koje je Ćelović ostavio Univerzitetu. Deo imovine bio je korišćen i za potrebe studentskog smeštaja, a kasnije je deo imovine menjan i prodavan u skladu sa tadašnjim državnim sistemom upravljanja.
Time je materijalna osnova Zadužbine znatno smanjena.
Restitucija i kasnija sudbina imovine
Pitanje Ćelovićeve zadužbinske imovine ponovo je otvoreno nakon donošenja propisa o restituciji u Srbiji.
U pojedinim postupcima imovina je vraćana Zadužbini, odnosno njenom pravnom sledbeniku. Jedan pravni rad navodi da su pravosnažnim rešenjima Agencije za restituciju Zadužbini vraćeni određeni objekti i 65 stanova ukupne površine 5.401 kvadratni metar.
Savremeni status pojedinih delova imovine razlikuje se, pa se ne može celokupna istorijska imovina jednostavno poistovetiti sa današnjim stanjem Zadužbine.
Istorijski značaj
Luka Ćelović–Trebinjac zauzima posebno mesto među srpskim zadužbinarima prve polovine 20. veka.
Za razliku od mnogih imućnih ljudi svog vremena, njegovo nasleđe nije ograničeno na jednu zgradu ili jednu humanitarnu ustanovu.
Njegov uticaj obuhvata više područja.
U privredi, bio je jedan od vodećih beogradskih trgovaca i finansijera.
U bankarstvu, decenijama je vodio Beogradsku zadrugu i učestvovao u radu Narodne banke.
U urbanom razvoju, promenio je veliki deo Savamale.
U nacionalnom radu, finansirao je srpske organizacije i aktivnosti u Staroj Srbiji i Makedoniji.
U obrazovanju i nauci, ostavio je gotovo celokupno bogatstvo Univerzitetu u Beogradu.
Zbog toga se njegov život ne može posmatrati samo kroz veličinu stečenog bogatstva. Za njegov istorijski značaj važnije je pitanje šta je sa tim bogatstvom učinio.
Luka Ćelović kao zadužbinar
Ćelović pripada generaciji velikih srpskih zadužbinara koja je obuhvatala trgovce, industrijalce i finansijere poput Nikole Spasića, Đorđa Vajferta, Ilije Milosavljevića Kolarca i Aleksandra Krsmanovića.
Međutim, Ćelovićev slučaj je poseban zbog toga što je njegova zadužbina bila prvenstveno usmerena prema nauci i Univerzitetu.
Njegova odluka da skoro celokupnu imovinu ostavi Univerzitetu nije bila slučajna.
U njegovom testamentarnom i zadužbinskom konceptu jasno se vidi uverenje da su nauka, obrazovanje i privredni razvoj osnova dugoročnog napretka društva.
Zato se njegovo zadužbinarstvo ne može svesti samo na dobrotvorstvo.
Bilo je to dugoročno ulaganje u instituciju.
Istorijska ocena
Luka Ćelović–Trebinjac bio je čovek skromnog formalnog obrazovanja koji je uspeo da postane jedan od najbogatijih Srba svog vremena.
Njegov životni put počeo je trgovačkim šegrtovanjem u Banjoj Luci i Brčkom, nastavio se dolaskom u Beograd, ratnim iskustvom u Hercegovini i Srbiji, samostalnim trgovačkim poslovanjem, razvojem Beogradske zadruge i ulaganjem u nekretnine.
Do početka 20. veka postao je jedan od najuticajnijih finansijera u Beogradu.
Istovremeno je ostao uključen u nacionalne aktivnosti i pomagao srpske organizacije u krajevima koji su još bili pod osmanskom vlašću.
Njegov najveći istorijski doprinos, međutim, ostao je vezan za Beograd i Univerzitet u Beogradu.
Savamala je dobila deo svog modernog izgleda zahvaljujući njegovim investicijama, dok je Univerzitet dobio jednu od najznačajnijih zadužbina u svojoj istoriji.
Nasleđe
Luka Ćelović danas se najčešće pamti kroz tri velika dela svog života:
Beogradsku zadrugu, kao jednu od važnih finansijskih institucija Srbije;
Savamalu, čiji je razvoj značajno pomogao svojim investicijama;
Zadužbinu Luke Ćelovića–Trebinjca, koja je svoje prihode namenila nauci, obrazovanju i Univerzitetu u Beogradu.
Njegovo ime ostalo je vezano i za objekte i javne prostore Beograda, a naročito za istorijski kompleks Savamale.
Njegova privatna biblioteka danas predstavlja deo kulturne baštine Univerzitetske biblioteke.
Ćelovićev primer zauzima posebno mesto u istoriji srpskog zadužbinarstva jer je čovek koji je gotovo bez formalnog obrazovanja stekao veliko bogatstvo, a zatim svesno odlučio da njegov najveći deo ne ostavi porodici, već instituciji koja se bavi znanjem, naukom i obrazovanjem.
Hronologija života
| Godina | Događaj |
|---|---|
| 1854. | Rođen u Pridvorcima kod Trebinja |
| 1871. | Iz Banje Luke odlazi u Brčko, gde radi kod strica |
| 1872. | Dolazi u Beograd i počinje da radi u trgovačkoj radnji Radosavljevića i Ignjatijevića |
| 1875. | Odlazi u Hercegovinu i učestvuje u ustanku |
| 1876. | Učestvuje u srpsko-turskom ratu |
| 1877-1878. | Učestvuje u drugom srpsko-turskom ratu |
| 1882. | Osnovana Beogradska zadruga |
| 1887. | Ćelović postaje predsednik uprave Beogradske zadruge |
| 1902. | Učestvuje u organizovanju srpske četničke akcije |
| 1911. | Testamentom namenjuje imovinu Beogradskom univerzitetu |
| 1912. | Postaje član Upravnog odbora Narodne banke Kraljevine Srbije |
| 1914 – 1918. | Učestvuje u zaštiti i transportu imovine Narodne banke tokom Prvog svetskog rata |
| 1925. | Pokreće osnivanje svoje zadužbine |
| 27. januar 1926. | Objavljeno Osnovno pismo o osnivanju Zadužbine Luke Ćelovića–Trebinjca |
| 31. mart 1926. | Zadužbina pravno potvrđena |
| 1929. | Umire u Beogradu |
| 1930. | Njegova privatna biblioteka predaje se Univerzitetskoj biblioteci |
Najvažnije karakteristike
Puno ime: Luka Ćelović–Trebinjac
Rođen: 18/30. oktobra 1854, Pridvorci kod Trebinja
Umro: 15. avgusta 1929, Beograd
Zanimanje: trgovac, veletrgovac, finansijer, rentijer
Poznat po: Beogradskoj zadruzi, razvoju Savamale, nacionalnom radu i zadužbinarstvu
Najvažnija institucija: Beogradska zadruga
Najznačajnija zadužbina: Zadužbina Luke Ćelovića–Trebinjca
Najveći korisnik zadužbine: Univerzitet u Beogradu
Luka Ćelović–Trebinjac ostao je jedan od najznačajnijih predstavnika srpskog građanskog društva s kraja 19. i početka 20. veka. Njegova biografija povezuje Hercegovinu, Beograd, trgovinu, finansije, nacionalni rad, urbanizam i razvoj nauke, a njegovo najveće nasleđe predstavlja odluka da imovinu stečenu tokom života pretvori u trajni fond za obrazovanje i naučni rad.
